U potrazi za mirom

"Moja je priča počela dvije godine prije no što mi je bolest dijagnosticirana. Samohrana sam majka i u to sam vrijeme pokušavala ponovno zatrudnjeti."

Moja je priča počela dvije godine prije no što mi je bolest dijagnosticirana. Samohrana sam majka i u to sam vrijeme pokušavala ponovno zatrudnjeti. U 2009. godini pokušala sam stvoriti novu obitelj za sebe i svoje dijete. Bila sam u vezi s muškarcem koji je uvelike utjecao na početak moje bolesti. Nakon strašne ljubomore, deprivacije i borbe za novu obitelj liječnici su mi dijagnosticirali kroničnu limfocitnu leukemiju. Umjesto planova za novi početak, počela je velika bitka za preživljavanje. Još se uvijek sjećam kako mi je liječnik rekao da se ta bolest ne može izliječiti, ali da na nju utječe životni stil bolesnika. Zato sam se udaljila od svih loših utjecaja iz okoline, naučila kako se oduprijeti svojim preizraženim osjećajima i počela se zdravo hraniti.

U proljeće 2011. godine napustila sam Bugarsku, nisam htjela da obitelj gleda kako se „mijenjam”. Provela sam tih i miran period izvan domovine daleko od svih problema, ali to je bilo samo privremeno rješenje. Vratila sam se u zimu 2012. kada se dogodio prvi ozbiljan povratak bolesti i tek sam tada postala svjesna ozbiljnosti svog stanja. Tijekom mjesec dana provedenih u bolnici upoznala sam ljude s puno ozbiljnijim bolestima od moje i shvatila koliko je važno ohrabriti ih i održati optimizam. Obećala sam sebi da ću ponovno otputovati u inozemstvo ako se oporavim i to sam i učinila, i to dvaput.

Jedan je način preživljavanja jako puno raditi. To donosi zaborav. Do jeseni 2013. godine posao je bio ono što me održavalo. Tada sam nažalost ponovno dospjela u bolnicu gdje sam još uvijek, tako da ne mogu raditi i putovati, ali ipak pronalazim načine da ostanem aktivna i nađem snove koje mogu slijediti. Godine prolaze u stalnim raspravama s liječnicima o tome trebam li započeti novo liječenje. Idem na kratka putovanja po Bugarskoj i Grčkoj i planiram se prekvalificirati za socijalnu radnicu u zdravstvenim ustanovama. Radim na kampanjama za doniranje krvi i fokusiram se na pružanje pomoći ljudima sa sličnim stanjima. Nisam prestala sanjati! Za mene KLL nije bolest nego način života!