Promijenio sam sve

U travnju 2005. dijagnosticiran mi je multipli mijelom – rak koji čine zloćudne plazma stanice koje se nalaze u koštanoj srži. Bolest sam prihvatio s tugom, ali ponizno.

Odmah sam se okružio glazbom i velikim brojem knjiga u kojima sam počeo tražiti pomoć. Drastično sam promijenio prehranu. Počeo sam primjenjivati načela makrobiotike, koja se zasniva na žitaricama i kuhanom povrću. Rijetko sam jeo meso, mliječne proizvode, masnoće i prerađeni šećer. Smršavio sam 12 kg i izgledom se potpuno promijenio, što mi je psihički puno pomoglo. Nakon fizičke promjene brzo je uslijedila i psihička. Molitve, meditacije, besane i proplakane noći, razgovori s Bogom i pokojnom majkom pomogli su mi u nošenju sa svakodnevicom i ukazali na neke alternativne putove. Bacio sam mnoštvo starih stvari i odjeće koji su prije bili razbacani po cijelom stanu.

Naposljetku sam otkrio svoje korijene u majčinom rodnom mjestu u pokrajini Turiec. To što bi mnogim ljudima bilo teško za mene je postalo blagoslov i, hvala Bogu, promijenilo čitav moj život nabolje. Puno su mi pomagali obitelj, prijatelji i kolege. Ujesen 2005. nastavio sam s kemoterapijskim liječenjem u Sveučilišnoj bolnici u Martinu, gdje su se o meni za vrijeme bolesti brinuli izvrsni stručnjaci. Nakon svakog liječenja u bolnici mogao sam se vratiti na posao. U listopadu 2005., za predivnog babljeg ljeta, oženio se moj sin Michal. Zatim sam, možda uslijed fizičke i emotivne iscrpljenosti, dobio bolan herpes zoster, nakon kojega je uslijedila teška upala pluća zbog koje su me morali primiti u bolnicu. 

U veljači 2006. podvrgnut sam autolognoj transplantaciji koštane srži koja se pokazala uspješnom. Nakon dvotjednog boravka u bolnici i još jednog tjedna oporavka kod kuće ponovno sam se mogao vratiti poslu i sudjelovati u školskim aktivnostima. Iskreno mogu reći da mi je transplantacija koštane srži bila emotivno i fizički najteža stvar s kojom sam se u životu morao suočiti. Nije lako pomiriti se s tim iskustvom i stalnim sjećanjima pa zbog toga psihoterapijom liječim depresiju. Pored toga, nakon vađenja zuba imao sam problema jer desni nisu mogle pravilno zacijeliti. Zbog toga i poteškoća sa spavanjem prolazio sam kroz jako teška vremena.

U travnju 2006. s oduševljenjem sam primio posebnu nagradu za učiteljska postignuća od slovačkog ministra obrazovanja radi izvrsnih rezultata mojih učenika. Što se tiče prehrane, prestao sam s makrobiotikom, zbog čega mi je sada žao jer sam se udebljao! Trenutačno ne uzimam nikakve dodatke prehrani, ali svaki dan pijem visokokvalitetno crveno vino – i jedem kiseli kupus. Iako me vode kao osobu s invaliditetom, još uvijek radim i nedavno sam završio informatički tečaj te osjećam da ću uz podršku svoje obitelji još dugo moći mirno živjeti s multiplim mijelomom. Hvala vam svima.