3. Oni s kojima je lakše, a bez njih nemoguće: obitelj i međuljudski odnosi

Znam kako je to kada se sa životnim problemima kao oboljela osoba morate suočavati sami. Jako mi je pomagalo to što sam znao da su moja obitelj i prijatelji uz mene. Obitelj je ta na koju se uvijek možemo osloniti i s kojima trebamo učiti kako se nositi s bolešću. Obitelji koje se ponekad moraju suočavati s konfliktima poput problema svakodnevnog uzimanja lijekova ili dileme oko toga je li potrebno bolničko liječenje. 

Sretan preokret u mom životu bio je kada sam se radi posla mogao preseliti natrag u rodni grad. Imao sam mali stan i auto, a prijatelji su u šali primijetili da mi nedostaje samo najveća ljubav u životu.

Prošlo je nekoliko mjeseci i, iz vedra neba, upoznao sam osobu pod imenom Teodóra. Ona je sad već nekoliko godina moja supruga te ovaj članak pišemo zajedno. Još uvijek se živo sjećam naših prvih spojeva: tada sam odlučio da bi bilo pošteno reći joj o svojoj bolesti prije nego što se zaljubimo.

Ispunilo me srećom što me prihvatila onakvog kakva jesam. Ove godine navršava se četrnaest godina otkad smo skupa. Međutim, naša sreća kao tek vjenčanog para nije trajala dulje od nekoliko mjeseci…

Prva epizoda kroz koju smo zajedno prošli bila je druga u mom životu. Morali smo naučiti zajedno se nositi s ovom bolešću. Pokušavao sam je pripremiti za sve što sa sobom nosi sljedeća psihotična epizoda, ali ona je došla kao grom iz vedra neba. Pozitivna stvar za mene je bila što smo ovo teško razdoblje mogli provesti pod liječničkim nadzorom i kod kuće, bez bolničkog razdoblja. Naša obitelj i prijatelji jako su nam pomogli. Kao član obitelji, morate naučiti empatično komunicirati, s razumijevanjem i suosjećanjem, što nije uvijek lako. Važno je ostati strpljiv i slušati drage osobe sa suosjećanjem kada dodirnemo dno.

Osim obitelji, jako su važni i odnosi s drugim ljudima. Moramo pripadati nekoj zajednici. To može biti obitelj, prijatelji ili neko društvo ili klub koji nas zanima, poput sportskog kluba, umjetničke skupine, orkestra, zbora ili plesne skupine.

Naša je misija putovati Mađarskom i govoriti o ovom problemu, a možemo vidjeti da nemaju svi sreće kao što sam ja imao. Postoje ljudi kojima obitelj ili prijatelji pomažu, a mi poznajemo nekoga tko sretno živi sa svojim psom. Ja sam najteže razdoblje prebrodio uz pomoć svoje supruge, obitelji i prijatelja, ali pomoć također možete potražiti od svojih roditelja ili braće i sestara. Znajte da možete računati na njih što god da se dogodi, ali morate ih slušati.

Čak i sada mi suze naviru na oči kad samo pomislim kakvu snagu bi mi ovakav primjer dao dok sam živio sam, da osobe sa shizofrenijom mogu živjeti u vezi. Zahvalan sam što sada možemo biti svjetionik nade u tom području.

© 2019 Dániel Oravetz - Teodóra Kulcsár